O radionici:

Polazeći od toga da se sećanje nikada ne odigrava u praznom prostoru i da je kolektivno sećanje (kao i individualno), zapravo selektivno, tendencizno i oblikovano potrebama sadašnjice i vizijom budućnosti (Todor Kuljić), ove radionice su prilika da razgovaramo o društvenim funkcijama sećanja i zaboravljanja, njihovoj povezanosti sa različitim oblicima savremenog i istorijskog nasilja, kao i načinima na koji se povezuje lično i javno, individualno i društveno. Pitanja kojima ćemo se baviti tokom ova dva dana su: O čemu govorimo kad pričamo o društvenom (kolektivnom) sećanju? Kako se kao društvo/a sećamo prošlosti? Šta je ono što se zaboravlja? Na koji način su reprezentacije prošlosti i narativi koji ih prate povezani sa sadašnjošću? Čemu služi sećanje i zašto je važno? Ko (treba da) se bavi sećanjem? Kako pristupati analizi kulture sećanja u istraživačkom i metodološkom smislu?

Pristup i metodologija

Kako se proučavanjem kolektivnog sećanje bave različite discipline (istorija, istorija umetnosti, antropologija, arheologija, psihologija, sociologija, filozofi¬ja, politikologija, studije kulture i roda, postkolonijalne studije i tako dalje), u radionicama će se koristiti kombinacija teorijskih inputa i različitih metoda interaktivnog rada (poput plenarnih diskusija, rada u malim grupama i iskustvenih vežbi).

Radionicu priprema i vodi: Marijana Stojčić

O antifašističkom bioskopu:

Osnovna ideja antifašističkog bioskopa je da se kroz filmske inserte i aktivno učešće publike, zajedno analiziraju istorijski događaji i pojave relevantne za nastanak i razvoj fašizma i otpora prema njemu u njihovom izvornom društvenom, političkom i ekonomskom kontekstu, kao i u svim transformacijama koje su oni kroz promene društvenog i političkog konteksta zadobijali. Na taj način se teži rasvetljavanju društvenih i strukturnih faktora ključnih za razumevanje nastanka fašizma, kao i specifičnog načina njegovog delovanja u istorijskim procesima.

Kroz analizu pet tropa ženskosti na filmu: lik partizanke, žene u pozadini, radnice, kolaboracionistkinje i domaćice, želja nam je da otvorimo pitanja na koji način slika žene/a u jugoslovenskom filmu do kraja 60-tih godina kao deo socijalističkog imaginarijuma korespondira sa emancipatorskim politikama socijalističke Jugoslavije. Kao i na koji način ta slika/slike pregovara/ju sa realnošću svakodnevnog života tadašnjeg društva, njegovim pritivrečnostima i promenama kroz koje je to društvo prolazilo u različitim fazama svoje istorije. To je i povod za razgovor u kojoj meri film kao zbirka priča koju su Jugosloveni/ke pričali sami sebi (i drugima) o samim sebi, može da ukaže na antagonizme društvenog konteksta u kojima su ti filmovi nastajali, ukazujući na nedostignute ideale slobode i emancipacije u jugoslovenskom društvu. Cilj takvog preispitivanja nije samo otvaranje prostora za uspostavljanje jednog kompleksnijeg viđenja prošlosti, već i promišljanje emancipatorskog potencijala koje takvo preispitivanje ima danas.

Uvodno predavanje i moderacija razgovora: Marijana Stojčić
Ova radionica je deo projekta „Nove metode i alati za društvene promene“, a podržana je od strane Mennonite Central Commitee (MCC). Organizator je u mogućnosti da pokrije troškove smeštaja i puta za najviše petoro učesnika/ca koji nisu iz Sarajeva. Za sve učesnike/ice će biti osiguran ručak tokom dva dana (za vreme trajanja radionica). Broj mesta na ovoj radionici je ograničen. U slučaju većeg broj prijava, vršićemo selekciju kandidata/kandidatkinja na osnovu prijavnog formulara (dela koji se odnosi na motivaciju za učešće u radionici).

Molimo vas da svoje prijavne formulare za učešće pošaljete najkasnije do utorka, 20. marta 2018. godine na email adresu Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

Radujemo se vašim prijavama!