Kurs: Mediji i sjećanje: Uloga medija u javnoj percepciji prošlosti
Voditeljica: prof.dr Snježana Milivojević
Opis kursa:
U savremenim medijskim i studijama memorije prošlost se posmatra kao višeznačan simbolički konstrukt u čijem oblikovanju mediji imaju značajnu ulogu. U demokratskom društvu od medija se očekuje kritički odnos prema stvarnosti, pa prema tome, i prošlosti kao njenoj važnoj dimenziji. Mediji su možda i najpodesnija društvena institucija za preispitivanje prošlosti jer se tek javnim uvidom u ’ono što se dogodilo’ prošlost otvara za kritičko razmatranje. Međutim, u kritičkom svjetlu ona se ukazuje i kao zona sukoba, kao ideološko bojno polje na kome se vodi simbolička bitka za njeno razumjevanje. Takva debata zaustavlja rutinsku proizvodnju mitologizovanih ’istorija za popularnu upotrebu’, podstiče racionalnu raspravu o prošlosti i kultiviše sjećanja o njoj. Ali, medijski doprinos u predstavljanju događaja iz istorije nije ograničen samo na infomativne medije. Prošlost i istorija su omiljene teme i u popularnoj kulturi a rasprave o njima često se vode sa ekrana i stranica tabloidnih medija. Utoliko je samo cjelina medijske produkcije pokazatelj složenosti simboličkog procesa konstrukcije prošlosti u jednom društvu.
Tokom kursa će se posebno analizirate ključne medijske strategije u tretmanu prošlosti u društvima bivše Jugoslavije a prije svega ignorisanje, osporavanje i romantizovanje. Ignorisanje i osporavanje su strategije aktivnog kreiranja narativa koji privileguju oficijelne, patriotske i poželjne verzije prošlosti. Romantizoivanje je medijski odogovor na osjećaj iskorijenjenosti i formulisanje identitetskih promjena u nostalgičnim ili romantičnim okvirima. Ovaj raspon ukazuje na ideološke razlike u tretiranju i komemorisanju prošlosti koje imaju za posljedicu i različite politike sjećanja. Drugi značajan element ovih strategija je vremenska udaljenost konfliktne prošlosti: komercijalna logika i zabavljački profil većine medija pretvara ’prošlost’ u zapečaćenu temu koja se lako može izolovati i zaboraviti. Politika ne-sjećanja koristi se čak kao glavni argument za rekonstruisanje ’zdravih’ odnosa u post-konfliktnim društvima a njeni predvodnici su upravo ’ne-ideološki’, komercijalni, mediji koji njeguju zaborav.
Glavne teme:
Zašto su mediji moćni? Da li mediji samo predstavljaju stvarnost ili je istovremeno i kreiraju? Da li ‘zabluda transparentnosti’ minimizuje medijski uticaj? Šta otkriva povratak ideologije u medijske studije i kako mediji brane status quo? Medijska reprezentacija i simbolička praksa. Predstavljanje stvarnosti u odsustvu i proizvodnja značenja. Slobodni, nezavisni i odgovorni mediji. Komparativni pogled na novinarstvo kao glavnu medijsku profesiju. Društvena odgovornost medija - javni život kao medijski spektakl. Medijska istorija i medijska arheologija. Kulturna memorija kao medijski konstrukt. Politike sjećanja: medijska konstrukcija prošlosti. Glavne strategije u medijskom predstavljanju prošlosti: ignorisanje, osporavanje, romantizovanje i kitičko čitanje prošlosti. Ignorisanje i osporavanje prošlosti kao patriotski zadatak. Popularni medijski sadržaji, predstavljanje istorije i nostalgija. Javno mnjenje i percepcija prošlosti.
Ciljevi i metode:
Cilj kursa je razmatranje kompleksne uloge medija u javnoj percepciji prošlosti. U savremenim medijskim i studijama memorije prošlost se posmatra kao višeznačan simbolički konstrukt u čijem oblikovanju mediji imaju značajnu ulogu.
• Polaznici/e će tokom kursa upoznati i diskutovati ključne medijske koncepte značajne za razumijevanje konstitutivne uloge medija. Potom će, kroz kritičko čitanje medijskih praksi, razmatrati kako oni selektuju, interpretiraju i recikliranju predstave o događajima i akterima iz prošlosti.
• Takođe, samostalno će odabrati i analizirati medijsku arhivsku građu iz novije prošlosti bivše Jugoslavije i porediti je sa kasnijom javnom percepcijom istih događaja. Na osnovu promjena u raspoloženju javnosti i medijskoj produkciji u odnosu na vrijeme događaja, analiziraće trajnost novinarskih interpretativnih okvira u prikazivanju ključnih memorijskih mjesta i njihov značaj u formiranju javnog mnjenja o njima.
• U manjim grupama obaviće samostalne medijske analize čiji će cilj biti prikupljanje građe za zajednički medijski projekat koji će napraviti kao završnu obavezu na kursu a koji može biti dokumentarni film, medijski sajt ili multimedijalni projekat iz oblasti medija i sjećanja.
Literatura:
1. Annabel McGoldrick: War Journalism and Objectivity, Conflict&Communication Online (2006), Vol.5. No.2, dostupno na : www.cco. regener-line.de
2. Barbie Zelizer: Why memory's work on journalism does not reflect journalism's work on memory, Memory Studies (2008) 1: 79 DOI: 10.1177/1750698007083891, dostupno na : http://mss.sagepub.com/content/1/1/79.
3. Denis McQuail: Accountability of Media to Society, European Journal of Communication (1997), Vol.12 No.4, pp. 511-531.
4. Tematski blok Mediji i dogovornost/ Odgovornost u medijima, Genero, 2007, Beograd: Centar za ženske studije.
5. Snježana Milivojević: Volimo te otadžbino naša..., u Odsutne partije (1998), Beograd: Cesid.
6. Medijska građa iz Arhiva političke komunikacije Fakulteta političkih nauka u Beogradu.
