Fondacija Mirovna akademija, Sarajevo i Centar za mirovne studije, Zagreb

pozivaju vas na javnu debatu:

„20 godina poslije: Mir kakvog (ni)smo zamišljali"

Srijeda, 16.12.2015. u 18:00 sati u Mediacentru Sarajevo (Kolodvorska 3a)

20 godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i dvadeset godina nakon završetka ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini stotine pojedinaca/ki, organizacija, udruženja i inicijativa i dalje je aktivno na polju izgradnje mira. Njihov rad se odvija pod pokroviteljstvom međunarodnih agencija i fondacija čije su politike i agende na različite načine oblikovale stvarnost u kojoj danas žive milioni građana/ki našeg regiona.

Kakav mir se gradio i gradi njihovim radom, te odakle su i na koji način stizali prioriteti na tom polju razgovaramo sa Nebojšom Šavijom-Valhom iz Sarajeva i Ivom Zenzerović iz Zagreba. Moderaciju će voditi Tamara Šmidling.

Kroz razgovor ćemo probati da rasvijetlimo koncept liberalnog mira i neophodnost njegove kritike kao i razloge zbog kojih je iz ovog polja rada gotovo dvije decenije bio marginalizovan problem nejednakosti, posebno ekonomskih i socijalnih. Bavit ćemo se pitanjem nedostatka (samo)kritike unutar onoga što se najčešće naziva civilnim društvom, ali i pokušati da utvrdimo gdje se nalaze novi prostori za saradnju, te kako solidarnost vratiti u centralno mjesto vrijednosti za koje se zalažemo.

Radujemo se vašem dolasku!

Ova javna debata se realizira uz finansijsku podršku Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva Republike Hrvatske

zaklada_mali_rgb


Eseji

Videozapisi

Ubleha za idiote

  • Poselami amidžu

    Give my regards to your uncle. Originally: Poselami amidžu. Very colloquial greeting, intentionally formulated from two Turkish words, to emphasize the familiarity of the speakers and their strong connection notwithstanding their jobs and the public. In purely semantical terms, a phrase Pozdravi strica (which would translate the same into English) might be used, but it would not have the same conspiratorial weight. By using colloquial discourse, the speakers distance themselves pointedly from the language of ubleha and thereby quite conciously confirm the essence of ubleha as an autoreferential non-identity. It is also worth mentioning whether an „amidža“ exists in the family in a sense of one's father's brother is irrelevant and that actually, in most cases, he does not exist at all; however, the greeting performs its function which a greeting Pozdravi strica could not perform at all and would perplex the speaker.   Korišten sa odobrenjem iz Ubleha za idiote od Nebojše Šavija-Valha i Ranka Milanović-Blank, ALBUM br. 20, 2004, Sarajevo.