Autor: Radomir Radević
Antej, libijski džin, sin Posejdona boga mora i Gaje boginje zemlje. Bio je izuzetno snažan dok god je bio u kontaktu sa tlom (majkom zemljom), ali kada bi ga podigli u vazduh posatjao bi slab kao voda. Mit o Anteju dovodimo u vezu sa onim ljudima koji glavni izvor duhovne snage ( i ne samo duhovne) i bitni smisao svoga života vide u ukorijenjenosti u otadžbinsko tlo i kulturu izraslu iz njega.
Herakle je najslavniji grčki junak, sin Zevsa i Alkmene, najlepše žene tog vremena. Bio je najsnažniji čovjek antičkog svijeta, miljenik i protivnik bogova. Njegova snaga je bila jednaka, borio se na zemlji, u vazduhu ili vodi, što potvrđuje uspješno obavljenih dvaneest smrtonosnih zadataka, poslije kojih ga bogovi primaju na Olimp. Mit o Heraklu dovodimo u vezi sa onim ljudima koji svoju životnu snagu ne crpe iz vlastite ukorijenjenosti u svoju zemlju, već se osjećaju snažnima sakupljajući vrijednosti iz različitih kultura i iz sopstvenog znanja i umjeća.
Susret, slučajan ili neminovan, između Anteja i Herakla, odvija se bilo gdje na Balkanu. Herakle, sada bez svoga zastrašujućeg oružija, bez batine i ogrtača od neprobojne lavlje kože, samo u pristojnom, ne previše skupocjenom odjelu, ali i bez božanske snage. Antej ogrnut zastavom, u tradicionalnoj nošnji svoga naroda, na glavi mu je kapa sa nacionalnim grbom, upravo se, u društvu nekoliko stotina pristalica, vraća sa proslave pobjede fudbalske reprezentacije svoje zemlje.
Antej: Pozdrav tebi o najveći od svih heroja, miljeniče bogova i ljudi. Vidim te pokislog i pognutog, samo davnu senku heroja iz davnina. Gdje su čuvena Heraklova batina i ogratač od kože lava. Kakvo li je to smiješno odijelo na strašnom Heraklu?
Herakle: Dobar dan i tebi prijatelju. Vidim i ti si se obnovio, nova snaga izbija iz tebe. Da li su te to obnovila ratna vremena, i ova čudana zemlja Balkanska? Ja sam davno prestao sa herojskim poduhvatima, sada sam samo građanin ove države, pa sam kao i građanin odjenut. Kako vidim i ti si nekim novim ruhom ogrnut.
Antej: Kakvo novo ruho, pa zar ne vidiš da je na meni naša stara nošnja. Upravo se vraćamo sa proslave, pobjedili smo vječite rivale, naše susjede, stare neprijatelje, pa zar je moguće da nisi čuo? Bila je to veličanstvena pobjeda. Čekaj, čekaj, da nisi i ti samo jedan od onih koji ne navijaju za svoj narod, za svoju zemlju? DA nisi možda zbog toga tako tužan?
Nego kojim dobrom? Nisu te valjda opet poslali Oni, da me se riješiš, da mi opet uskratiš pravo na moju zemlju, na moje korijene, na moj život? Spreman sam za novi megdan, jači sam nego ikad.
Herakle: A ne, kao što rekoh, nisam ti ja više za megdane, za borbe i ratovanja. Došao sam da porazgovaramo, kao civilizovani ljudi, ako je moguće.
Antej: Dobro, dobro ali hajde prvo da nazdravimo! Ipak je ovo naša velika pobjeda! Pa ćemo kasnije porazgovarati! Živjela Velika ......!!!
Herakle: Živjeli! Vidim mnogo je tvojih istomišeljenika, sve je....
Antej: To su moja braća, naša braća, braćo ...!
Herakle: Braća, hmm, kao što rekoh sve ih je više. Nisam mogao ni slutiti da će ih ovoliki broj krenuti za tobom. Zar je zaista tvoja snaga toliko narasla, da te se svi ovi ljudi plaše i slijepo slijede.
Antej: Nema više staraha od mene, nema više sirove snage koja je unosila strah u kosti mojim sledbenicima. Oni su svi tu dobrovoljno, oni, moja braća, su baš kao i ja tu zbog nečega što nadilazi i mene i moju snagu. Viši ciljevi nas sada gone, više ideje i misli zaokupljaju i ujedinjuju, sveta i svijetla ideja nam je sada vodilja.
Herakle: Strah od bogova je bez sumnje jedina stvar koja ih može natjerati na ovako što. Na ovoliku strast i spremnost na žrtvu, na ovoliku „ljubav“ ili „mržnju“, svejedno je.
Antej: Boga, našeg, jedinog i pravog, jedinog Boga, ne bogova. Ovo je naša zemlja, naši su preci tu sahranjeni, naši su djedovi za nju krvarili, za našu vjekovnu, od Boga datu zemlju i slobodu svetu. Najmanje što mi možemo jeste da im se poštujući ih, i njih i naše svete običaje, vjeru i tradiciju, odužimo na pravi način. Dugo smo sjedjeli skrštenih ruku, dugo smo bili prevareni i slijepi, sada je došao trenutak da se i mi koji jedini imamo prava na ovu zemlju, da se mi u njoj i pitamo. Tako što slavimo naše svece, što idemo u našu crkvu i što branimo i volimo svoj narod, što istrajavamo na našim nacionalnim interesima, mi smo pozvani i prvopozvani da to nastavimo da radimo. Niko nema prava na to sem mi, niko!
Dobro si došao da nam se pridružiš u našem svetom i časnom poduhvatu. Ipak si ti onaj koji je u milosti Bogova, prema tome naš brat, onaj koji zaslužuje da bude sa nama, da se stara o svome narodu i svojoj vjeri. Znamo da si dugo vremena bio pod pokroviteljstvom nekog drugog, ali prava vjera i pravo rodoljublje ne mogu se tako lako izgubiti. Pođi sa nama brate!
Herakle: Zar su svi oni istog mišljenja kao i ti, zar i svi oni baš kao i ti, ukorijenjujući se poput tebe u otadžbindsko tlo, svu svoju snagu crpe samo iz činjenice da su na svojoj zemlji. Da su jedini pozvani čak i od starne boga da žive i što je još gore da se jedino oni na njoj i pitaju. Zar nema niti jednog mjesta za Druge, za mene koji sam stranac i ljudima i bogovima, zar nema mjesta za nekog kao što sam ja, za moje kvalitete i sposobnosti, pa ma odakle da dolazim.
Antej: Zar ti veliki Herakle nisi naš brat? Ko si ti? Ko te je poslao? Baš danas na dan naše velike pobjede, dolaziš među nas da ... razgovaraš?
Herakle: Smiri se stari prijatelju. Niko me nije poslao, sam sam došao, kao slobodan čovjek. Dolazim u miru sa ciljem da pomognem ovom društvu, ovoj zemlji. Da li zaista misliš da nisam vrijedan toga da mi se da šansa da učinim dobro svima nama. Dozvolite mi da kažem šta imam, pa onda prosuđujte ispravnost moje namjere i valjanost moijih predloga.
Antej: Ukoliko si došao da nam se kao naš brat, kojeg je ova sveta zemlja porodila i kojeg je jedini Bog poslao da nam pomogne, dobro si nam došao. Naravno uz dokaze koje nam moraš podnijeti. Ukoliko pak dolaziš da nam nekim stranim predlozima i idejama pokvariš našu vjekovnu proslavu, ili pak odgovoriš od namjere da istrajemo u našem svetom zadatku, za nas nisi ništa bolji od svih onih izdajnika koji su nam pod istim izgovorima dolazili, a koje smo mi na naš način dočekivali i ispraćali. Ovo je naša zemlja, naš narod, naša vjera, ovdje može govoriti samo onaj ko je naš!
Herakle: Pa i ja sam čovjek, zar ne? Oproban i proslavljen u mnogim poduhvatima i mnogim plemenitim zadacima. Nisam li bar ja dokazao i pokazao svoju veličinu i svoju spremnost da činim dobro. Pa i ja sam svjestan problema u kojima grca naše društvo. Pa i ja želim da pomognem i da dam sve od sebe za dobrobit zemlje u kojoj živim.
Antej: Ne, samo ako si naš brat, možeš ovdje kao među braćom govoriti i raditi, nikako drugačije i niti pod kojim okolnostima. Uzalud ti sva tvoja snaga i sve tvoje pobjede i poduhvati, ti si ovdje na ovom našem tlu niko i ništa i bićeš savladan i odbačen kao špijun i izdajnik i to bez dalje rasprave.
Herakle: Veliko mora da je vaše društvo čim je spremno odreći se usluga jednog Herakla. Mora da u vašim redovima ima mnogo heroja i junaka, mnogo stručnjaka i dobročinitelja iz svih oblasti i branši. Šta je to toliko veliko u Vama da se tako lako odričete svega onoga što nije vaše tijelo i vaša krv.
Antej: Bog je na našoj strani, on jedini zna sve i sve vidi. Mi smo od strane njega pozvani, naša vjera i naša crkva nam govore da je naš put jedini pravi. Tačno je da su mnoga iskušenja pred nama, da su mnoge prepreke i zli dusi na našem putu, ali da ćemo jedino sjedinjeni u našim zemljama pod našom zastavom trijumfovati i opstati na ovim prostorima u ovim sudbonosnim vremenima.
Herakle: Stari (ne)prijatelju, ja sam građanin ove države baš kao i svi vi. Nudim vam pomoć, svu svoju snagu i svo svoje znanje, zar moja kompetentnost ne zavisi uparvo od toga, a ne od moje pripadnosti nekoj određenoj naciji ili nekoj određenoj vjeri. Molim vas dozvolite mi da pokušam, pa ako se pokažem pogrešnim, lako ćete naći drugog.
Antej: Mi smo i došli u ovu poziciju zbog toga što je uvijek neko drugi, sa strane, neko ko i nije iz ove zemlje umjesto nas odlučivao. Vi ste nas i doveli dovde, vi koji nikad niste imali niti kuće, niti praga, niti ognjišta, pokušavate da i na razbaštinite, da i nas ostavite na pustopoljini, ogoljene i same, kako biste nas lakše dokrajčili i istrijebili. Hvala na takvoj pomoći, umijemo mi sami da se staramo o sebi.
Herakle: Ovo je i moja zemlja, ovdje sam i ja rođen i odrastao, odvdje ja želim da živim i da umrem. Mislim da niko nema prava da meni zabrani da dam sve od sebe da zemlju u kojoj živim učinim boljim mjestom za život. Na kraju to je i moja građanska obaveza i moja lična moralna dužnost, i niko nema prava, bio on ovaj ili onaj, brat ili drug, da mi to ospori.
Antej: Dosta više sa svim tim moralnostima i dužnostima, građanskim suživotom i tolerancijom. Zbog tih idelala naš narod i jeste danas ovdje, pred istrebljenjem i nestajanjem. Dosta nam je više tih zapadnih nauka i rješenja. Mi znamo najbolje šta nam je činiti. Mi najbolje znamo koje je naša zemlja, koje su joj granice i koja prava mi na svojoj zemlji treba da imamo. Osatvarićemo ih makar i silom. A ti stari (ne)prijatelju čuvaj se jer upravo dolazimo po tebe, ili da te zauvjek odstranimo kao izdajnika ili da te zauvjek prisvojimo kao brata. Spremi se!
Herakle: Spreman sam!
U antičkim vremenima Herakle pobjeđuje Anteja tako što ga je rvačkim zahvatom zdrobio, prethodno ga podigavši visoko iznad zemlje, odvojivši ga od majke, od izvora njegove snage, raskorijenivši ga. Raskorijeniti Anteja, odvojiti ga od tla za koji je danas više nego ikad toliko snažno prirastao, a pritom ga ne ozlijediti, zadatak je svakog građanina, svakog savremenog Herakla.
Prvi put je Herakle protiv sebe imao boginju Zemlje, strašnu Heru i jednog nadljudski snažnog diva Anteja; danas ima istu tu Zemlju, krvlju natopljenu i time još jače priraslu za desetine ili stotine hiljada novih Anteja koji zakljonjeni, ne više Herom, već nacilonalizmom i „religijom“ izrastaju iz otadžbine sve jači i uporniji. Danas mu je umjesto batine i božanske snage od oružja na raspolaganju razgovor, znanje i božanski veliko strpljenje.
